Isfahan
Iran /
Esfahan /
World
/ Iran
/ Esfahan
/ Esfahan
, 5 km from center (اصفهان)
Svijet / Iran / Isfahanska pokrajina
grad, capital city of state/province/region (en)
Isfahan ↓1 (perzijski: اصفهان [esfæˈɦɔːn]), također poznat i kao Ispahan ili Esfahan ↓2, grad u središnjem Iranu i administrativno sjedište Isfahanske pokrajine. Nalazi se oko 400 kilometara južno od glavnoga grada Teherana, na rubu planinskog masiva Zagros odnosno u dolini rijeke Zajande-Rud. Grad ima 1,600.554 stanovnika, a šire gradsko područje oko dva milijuna što ga čini drugom aglomeracijom po veličini u zemlji.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Isfahan je bio značajno gradsko središte još u predislamsko doba, no nagli razvoj grada započinje nakon islamskog osvajanja 640. godine. Najveći je procvat doživio u doba vladavine dinastije Safavida koji su Isfahan 1598. proglasili prijestolnicom i u njemu podigli brojne velebne građevine i zasadili vrtove. U 17. stoljeću u gradu živi oko 600.000 stanovnika, ne samo iranskih šijita, već i velik broj armenskih kršćana, Gruza i Židova.
Upravo iz razdoblja vladavine Safavida (16. i 17. stoljeće) potječe većina impresivnih džamija koje spadaju među najznačajnije u Iranu, a mnoge su uvrštene na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Na tom se popisu nalazi i veličanstveni Imamov trg (ranije poznat i kao Meidān-e Šāh - „Šahov trg” ili Nakš-e Džahan - „Slika svijeta”), građen između 1590. i 1595. godine. Sa svojom površinom od gotovo 9 hektara spada među najveće trgove na svijetu.
Godine 1722. Isfahan osvajaju paštunski Hotakiji, čime započinje postupni pad političkog značenja ovog grada. Tako Isfahan gubi status prijestolnice, a glavni grad postaje Mašhad, kasnije Širaz odnosno Teheran.
No Isfahan do današnjeg dana ostaje važno kulturno, obrazovno, vjersko i gospodarsko središte. Ekonomsku okosnicu stoljećima čini tradicionalni umjetnički obrt, poput proizvodnje svjetski poznatih perzijskih sagova, a dvadesetih godina 20. stoljeća (dolaskom na vlast pahlavijske dinastije) počinje se razvijati i moderna industrija pa Isfahan postaje i značajan industrijski centar (prehrambena, metaloprerađivačka, naftna, tekstilna industrija). Osim toga, grad je jedan od centara spornog iranskog nukleranog programa.
Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]
Sakralni objekti[uredi | uredi kôd]
Saborna džamija u Isfahanu (Masdžid-e Džame), 9. st.
Džamija Monar Džonban, 14. st.
Šahova džamija (Imamova džamija), 17. st.
Hakimova džamija, 17. st.
Džamija šeika Lotfalāha, 17. st.
Katedrala sv. Spasa (Vank) Armenske apostolske crkve, 17. st.
Palače[uredi | uredi kôd]
Kraljevska palača Ālī Kāpū, 17. st.
Palača Talar-e-Ašraf, 17. st.
Palača Hašt Behešt (Palača osam rajeva), 17. st.
Palača-paviljon Čehel Sotun (Palača četrdeset stupova), 17. st.
Mostovi[uredi | uredi kôd]
Pol-e Šahrestan, vjerojatno 11. st
Si-o-se Pol (Most na 33 luka) , 17. st.
Pol-e Hadžu, 17. st
Pol-e Džuj, 17. st
Povijest[uredi | uredi kôd]
Isfahan je bio značajno gradsko središte još u predislamsko doba, no nagli razvoj grada započinje nakon islamskog osvajanja 640. godine. Najveći je procvat doživio u doba vladavine dinastije Safavida koji su Isfahan 1598. proglasili prijestolnicom i u njemu podigli brojne velebne građevine i zasadili vrtove. U 17. stoljeću u gradu živi oko 600.000 stanovnika, ne samo iranskih šijita, već i velik broj armenskih kršćana, Gruza i Židova.
Upravo iz razdoblja vladavine Safavida (16. i 17. stoljeće) potječe većina impresivnih džamija koje spadaju među najznačajnije u Iranu, a mnoge su uvrštene na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Na tom se popisu nalazi i veličanstveni Imamov trg (ranije poznat i kao Meidān-e Šāh - „Šahov trg” ili Nakš-e Džahan - „Slika svijeta”), građen između 1590. i 1595. godine. Sa svojom površinom od gotovo 9 hektara spada među najveće trgove na svijetu.
Godine 1722. Isfahan osvajaju paštunski Hotakiji, čime započinje postupni pad političkog značenja ovog grada. Tako Isfahan gubi status prijestolnice, a glavni grad postaje Mašhad, kasnije Širaz odnosno Teheran.
No Isfahan do današnjeg dana ostaje važno kulturno, obrazovno, vjersko i gospodarsko središte. Ekonomsku okosnicu stoljećima čini tradicionalni umjetnički obrt, poput proizvodnje svjetski poznatih perzijskih sagova, a dvadesetih godina 20. stoljeća (dolaskom na vlast pahlavijske dinastije) počinje se razvijati i moderna industrija pa Isfahan postaje i značajan industrijski centar (prehrambena, metaloprerađivačka, naftna, tekstilna industrija). Osim toga, grad je jedan od centara spornog iranskog nukleranog programa.
Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]
Sakralni objekti[uredi | uredi kôd]
Saborna džamija u Isfahanu (Masdžid-e Džame), 9. st.
Džamija Monar Džonban, 14. st.
Šahova džamija (Imamova džamija), 17. st.
Hakimova džamija, 17. st.
Džamija šeika Lotfalāha, 17. st.
Katedrala sv. Spasa (Vank) Armenske apostolske crkve, 17. st.
Palače[uredi | uredi kôd]
Kraljevska palača Ālī Kāpū, 17. st.
Palača Talar-e-Ašraf, 17. st.
Palača Hašt Behešt (Palača osam rajeva), 17. st.
Palača-paviljon Čehel Sotun (Palača četrdeset stupova), 17. st.
Mostovi[uredi | uredi kôd]
Pol-e Šahrestan, vjerojatno 11. st
Si-o-se Pol (Most na 33 luka) , 17. st.
Pol-e Hadžu, 17. st
Pol-e Džuj, 17. st
Wikipedia članak: http://hr.wikipedia.org/wiki/Isfahan
koordinate: 32°43'39"N 51°42'37"E
Array