Blagaj Sanski | утврђење

 утврђење  Add category

 Upload a photo

Negdje oko godine 1907 čitao sam prvi put
Đalskijevo djelo »Pod starimi krovovi« i tom prilikom
saznao za ime grada Blagaja na Sani. Nekako
u isto doba došla mi je do ruku Truhelkina
knjiga »Naši gradovi«, u kojoj je kratko prikazana
povijest ovoga grada i njegovih gospodara knezova
Babonića, koji se po ovom gradu zvahu knezovi
Blagajski. Poznato je da su oni u Srednjem
vijeku bili najmoćniji hrvatski velikaši Slavonije.
Tek 1933 posjetio sam ruševine grada Blagaja,
koje okolno stanovništvo danas naziva Derviši
Kula po susjednom selu Derviši. Od nekad slavnog
grada Blagaja danas se tu dobro raspoznaju ostaci
dviju kula, od kojih je veća imala šest katova, dok
je ostalo sve zaraslo u šikaru. Grobove u kojima
su pokopani neki gospodari Blagaja prekopavao je
oko godine 1934 dr Purk, katolički župnik u Bosanskom
Novom, ali mi nije poznato da li je što
pisao o tom iskopavanju.
Podor starog grada Blagaja stoji na brdu što
se diže iznad doline rijeke Lučice, desne Sanine
pritoke, koja utiče u ovu rijeku kod današnjeg
sela Blagaja i željezničke stanice na pruzi Bosanski
Novi — Banja Luka.
Grad Blagaj sagradili su knezovi Babonići ili
Babonezi krajem 13 ili početkom 14 stoljeća. Od
1330 zovu se oni knezovi blagajski. Oni su imali
velike posjede i u krajevima oko Une i Sane. Nije
ovdje mjesto da iznosim povijest Blagaja i njegovih
gospodara. Spomenuću samo to da su Babonići
bili gospodari Blagaja sve do provale Turaka
u ove krajeve početkom XVI stoljeća. Po Lašvaninovoj
kronici, Blagaj su zauzeli Turci 1512, a
prof. Šidak dopušta da se to moglo desiti i 1513
godine. Dosadašnji naši historiografi završavali su
povijest Blagaja sa godinom 1512, jer je te godine
Blagaj bio razoren. Po predaji, grad je razorio posljednji
njegov gospodar, upalivši barut u gradu.
Ali Blagaj nije bio razoren, jer su Turci smjestili
u nj jaku posadu koja se sastojala od mustahfiza
(čuvara) koji su bili plaćenici ili alufedžije. To
saznajemo iz jednog starog sarajevskog sidžila, što
se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
U tome sidžilu zapisani su razni događaji iz
sredine šestog decenija XVI stoljeća. Na strani 226
toga sidžila zapisano je kako je na sudu u Sarajevu
izjavio havaledžija (režiser) mustahfiza grada
Blagaja, neki Osman, sin hadži-Hasanov, da je primio
od Husejin-bega 15.000 akči kao ostatak plaće
mustahfiza grada Blagaja za šest mjeseci hidžretske
godine 963 (počinje 16. XI. 1555), što su posvjedočili
Sirri bin Ilijas, Bali-kethoda bin Ahmed,
Timurhan bin Ibrahim i Mehmed bin Turhan.
Plaće ovih mustahfiza isplaćivane su iz mukate
Srebrenice, čiji je emin (povjerenik) toga vremena
bio Abduldželil-beg, a njegov punomoćnik spomenuti
Husejin-beg. Iz ovog zapisnika saznajemo da
je grad Blagaj bio u sastavu sandžaka Klis, koji
je organiziran godine 1537.
Prema tome, grad Blagaj je imao svoju posadu
još 1555 godine, a sigurno i još kasnije.
Izvor:www.fmks.gov.ba/download/zzs/1959/5-1959.pdf