Jajce | grad

 grad  dodaj kategoriju

Grad Jajce nalazi na ušću rijeke Plive u Vrbas. Šire područje jajačkog kraja bilo je naseljeno još u antičko doba. Međutim, pravo značenje ovaj kraj, odnosno grad Jajce, dobiva tek u srednjem vijeku.

Osnutak grada

Sudeći prema ostacima materijalne kulture i pisanih izvora, smatra se da je dolina Plive i Vrbasa bila nastanjena još u antičko doba. U rimsko doba žiteljstvo oko Vrbasa i Plive je gušće naseljeno, a u samome gradu Jajcu nađeno je na više mjesta tragova rimskog naselja. Najveći dio spomenika materijalne kulture potječe iz antičkog i ranokršćanskog perioda. Od posebnog kulturno – povijesnog značenja jest pronalazak malog rimskog hrama, u selu Brdu u blizini Jajca. Veliku važnost kraj oko Plive postiže tek u srednjem vijeku.1

Naselje je nastalo na području stare hrvatske županije Plive, jedne od 11 koliko ih u 10. st. u sastavu tadašnje hrvatske države spominje djelo bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta. Ta stara županija graničila je s najmanje pet susjednih županija – Uskoplje, Glamoč, Lušci, Luka i Lašva, a od kojih su tri Glamoč, Lušci i Luka zajedno s Plivom pripadale široj političkoj i upravno – administrativnoj oblasti – Donjim Krajima.2 Glavni grad te županije bio je Sokol.

Pop Dukljanin spominje u 12. st. kako je zbog te županije zaratio neki bosanski ban s Hrvatskom. Od sredine 13. st. ta je oblast, pala pod vlast bosanskih vladara, a od kraja 13. st. pa do 1463. godine nad tim područjem izravno su gospodarili pripadnici roda Stjepanića-Hrvatinića-Vojsalića. Ovo područje najveću važnost dobiva na početku 15. st., kada je njime gospodario vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Upravo se tome velikanu prepisuje osnutak grada Jajca.

Iako razvijeno još u 13. st., naselje, koje je postojalo još u antičko doba, ostaje bez imena, jer se Jajce prvi put pojavljuje tek početkom 15. st., dok se tijekom čitavog 14. st u vrelima spominje naselje pod nazivom Pliva. Svakako najmoćniji hrvatski i bosanski feudalni velikaš, splitski herceg i bosanski veliki vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, odabrao je ovo naselje za jedno od svojih sjedišta. Naziv Pliva vjerojatno je promijenjen u naziv Jajce.3 Grad je osnovan nad rijekom Plivom od kraja 14. st. do 1404. godine.4 Prema predaji govori se da je Hrvoja gradeći Jajce imao pomoć graditelja Luculla, te da ga je sagradio po uzoru na Castell-Uovo kraj Napulja. Ta sličnost ima tek u imenu, jer talijanska riječ ”uovo” odgovara našoj riječi ”jaje”.5 Međutim, ako se uzme u razmatranje da je feudalni gospodar vojvode Hrvoja bio Ladislav Napuljski, onda je vrlo vjerojatno i grad Jajce sagrađen po uzoru na Castell Uovo.6

Ovo naselje koje se do kraja 14. st. zvalo Pliva, a od tada Jajce, značajno je i radi križišta važnih prometnica, koja je Bosnu, pravcem istok-zapad, povezivala sa Sjevernom Hrvatskom. Drugi pravac je sjever-jug, povezujući Srednju Dalmaciju (Split – Trogir) s panonskom nizinom. Ali on ipak nije mogao konkurirati prometnom pravcu koji je išao od Save preko Bihaća do Knina i tu se razdvajao za Zadar, Šibenik i Split.7

Utemeljitelj grada – Hrvoje Vukčić Hrvatinić


Naime, bilo bi dobro nešto više reći o samome utemeljitelju grada, Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću. Hrvoje Vukčić Hrvatinić bio je sin velikog vojvode bosanskog Vukca Hrvatinića (1357.-1379.), njegov otac bio je knez Hrvatin koji je bio knez Donjih Krajeva (1299.-1314.), a njegov pak otac bio je također knez Donjih Krajeva prije 1299. god. i zvao se Stjepan, te od njega potječe loza Hrvatinića.8

Hrvoje je već rano prije 1380. god. naslijedio svoga oca na položaju bosanskog ”velikog vojvode”. Već potkraj sedamdesetih godina 14. st. javlja se kao samostalni medijator (posrednik) u odnosu bosanske vlastele s ugarsko-hrvatskim kraljem Ludovikom. Vrhunac Hrvojeve moći pada u vrijeme dolaska Ladislava Napuljskog na istočnu obalu Jadrana, 1403. god. kada dobiva i titulu ”splitskog hercega”. Područje pod njegovim izravnim nadzorom širi se od Topuskog do Srebrenice, i od zadarskog zaleđa do dubrovačkog teritorija. Istodobno on odlučuje posve samostalno tko će sjediti na bosanskom kraljevskom prijestolju, ujedno odbijajući samu pomisao da na njega osobno zasjedne. Njegova titula nakon 1403. god. glasi ”her'ceg split'ski i knez ot Dol'nih' Krai”, a podjednako je rado boravio u Splitu, Topuskom i Jajcu. Hrvoje održava i dobre odnose s pripadnicima hijerarhije crkve bosanske, zbog čega je i vrlo često optuživan kao heretik. Sam se vojvoda ženio dva puta, a o podrijetlu prve žene ostaje nepoznato, dok mu je druga žena bila Jelena, kći hrvatskog velikaša Ivana Nelipića. Svoje sestre udaje za bosanske velikaše, a i kćeri svoga brata Vuka.9 Sigismundova vojna, 1405. god., protiv Hrvoja i Bosne, a u cilju da on ispravi i obnovi granice svoga kraljevstva, nije uspjela ali ih je porazio 1408. god. Poslije se herceg Hrvoje izmirio sa Sigismundom. Hrvoje je u travnju 1416. god., zauvijek sklopio svoje oči u gradu Kotoru na Vrbanji.10

U razdoblje Hrvojeve vlasti, grad Jajce dobiva novu ulogu, jednoga od glavnih političko-administrativnih središta njegovih prostranih posjeda. To je razdoblje kada počinje uspon toga naselja, a koje dobiva i ukupne obrise pravoga grada. Iza sebe Hrvoje nije ostavio sposobnog nasljednika. Na neke Hrvojeve posjede bacili su oko Mlečani, Dubrovčani pa i sam kralj Ostoja. Najveći dio njegovih posjeda prigrabio je kralj Ostoja. On se razveo s Kujavom i oženio Hrvojevom udovicom Jelenom. Zahvaljujući toj ženidbi uspio je proširiti svoj posjed na zapadni dio bosanske države, a tada je u njegovo područje ušlo i Jajce.11

Osnivač Jajca zamislio si je grad kao krasan dvor, koji je svome gospodaru u slučaju opasnosti pružao dovoljno sigurnosti protiv navala, ali vrijeme je promijenilo tu osnovu i pretvorilo grad u tvrđavu, koja je imala zadaću suprotstaviti se i najvećem jurišu. Vojvodi Hrvoju prepisuje se osnutak Jajca. Prvotni gradski zid, koji je mjestimice bio visok i do 15 m, uspio se dobro očuvati, usprkos svoj buri i jurišu. Debljina mu je bila oko 2,40 m. Grad se ubraja u onu vrstu koju u Njemačkoj zovu ”Burgstall”, tj. prostor opasan zidom, okićenim na gornjem rubu vijencem kamenih štitova. Na sjeverozapadnom dijelu nalazila se i kula, ali njoj nema ni traga jer je razrušena. Na suprotnoj strani nalazila se palača ”slavni dvor” u kojemu je stolovao gospodar grada i ona je kasnije također razorena. Grad je ukupno dug 89 m, a širok 57 m.

Među znamenitostima grada svakako se ubraja i Medvjed kula. Ta kula sagrađena je od dva koncentrična kruga, među kojima je nasuto kamenje te su zalili vapnom kako bi dobili čvrstoću. Takav oblik gradnje bio je poznat još i Rimljanima ali su oni više pribjegavali četvrtastim oblicima. Medvjed kula ima oblik i sva obilježja srednjovjekovne kule. Ulaz u kulu nalazio se na visini od 8,5 m, pa se moglo ući samo ljestvama. Svrha kule bila je da bude obrana i straža protiv neprijatelja koji bi dolazi sa zapada niz Plivu, što dobro predstavlja i raspored puškarnica i prozora.12



Jajce – posljednja prijestolnica Bosanskog kraljevstva


Jajce stupa na poprište povijesne pozornice kao jedne od najtežih katastrofa 15. st. Godine 1463. pala je Bosna, a taj zadnji čin tragedije, kojim je Bosansko kraljevstvo bilo srušeno, odigrao se upravo u Jajcu. Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, odabrao je upravo Jajce kao kraljevski grad i svoju prijestolnicu. Poslanici pape Pija II. stigoše u Bosnu s kraljevskom krunom, kako bi u papino ime okrunili novoga kralja. Pred kraj listopada ili početkom studenoga 1461. god. u gradu Jajcu bio je Stjepan Tomašević svečano okrunjen za bosanskog kralja.13 Od tada kralj s ponosom naziva Jajce ”stolni grad kraljevstva mi”. Međutim tada počinju padati dani slave i sjaja kraljevskog grada Jajca.

Sultan Mehmed Fatih II. nadao se kako će u Bobovcu uhvatiti kralja, Stjepana Tomaševića. Međutim, to se nije dogodilo jer se kralj sklonio u Jajce. Nagli pad Bobovca prisilo je kralja da bježi dalje, pa se sklonio u tvrdi grad Ključ. Sultanu je toliko stalo da zarobi kralja te je za njim poslao Mahmud pašu s 20 000 konjanika u potjeru. Kako je Ključ bio dobro utvrđen grad, paša se morao dati na pregovore s kraljem, te mu je obećao da mu neće ništa učiniti, čak je to potvrdio i pismom. Kada se kralj predao, paša je prekršio obećanje dano kralju. Padom triju najvažnijih gradova: Bobovca, Jajca i Ključa, bila je zapečaćena i sudbina Bosanskog kraljevstva.14 Nakon pada Bosne Turci su u ropstvo odveli veliki broj Hrvata, tako je i nakon predaje Jajca sultan naredio da se iz grada izvedu zarobljenici, a kojih je bio zaista veliki broj. Neke je od njih poklonio svojim vojskovođama i spahijama, a nekima je dopustio da ostanu u gradu.15

Za zapovjednika Jajca sultan je postavio nekog harambega koji se zvao Jusuf. Sam kralj Stjepan Tomašević bio je ubrzo nakon toga smaknut. O tome kako je ubijen posljednji bosanski kralj iznesena su različita mišljenja. Ono što je najsigurnije jest da je kralj ubijen 1463. god. u razdoblju od 29. svibnja do 10. lipnja. Kako predaja govori sultan je nakon što je ubio kralja, naredio da ga se pokopa. Za to je odredi jedno brdo koje se zove Hum i to na jednom mjestu toga brda odakle je nemoguće vidjeti Jajce. Sultan je naredio da se tu pokopa kralj jer je htio da više nikada ne vidi Jajce. Na tome je mjestu pronađena i jedna kamena ploča ispod koje se nalazi »kraljev grob«, kako narod govori. Tu je uistinu i pronađen kostur čovjeka. Glava je bila odsječena od trupa i stavljena na desnoj strani grudnog koša, ruke prekrižene na prsima, a noge ispružene. Kostur je izvađen iz groba i stavljen u stakleni lijes, a sada se nalazi u samostanskoj crkvi u Jajcu.16

U vrijeme pada Bosne pod Turke, ugarsko-hrvatski kralj je bio Matijaš Korvin (1458.-1490.). Kralj je već početkom listopada 1463. god. dospio u Bosnu sa svojom vojskom. Jedno krilo njegove vojske vodio je Mirko Zapolja, a drugim je zapovijedao sam kralj Matijaš. Bez ikakve velike prepreke oni su došli do Jajca te su ga stali opsjedati. Pučani u gradu Jajcu pobuniše se protiv turske posade, koju je sultan postavio u Jajcu. Vidio je sada i sam harambeg da se neće moći obraniti pa se povuče u tvrđavu. Na sam Božić 1463. god. pao je grad Jajce u ruke ugarsko-hrvatskog kralja Matijaša Korvina, nakon punih osam tjedana opsade grada. Ubrzo nakon toga pali su i drugi gradovi među kojima najvažniji Banja Luka i Srebrenik.17

Ujedno tada kralj Matijaš osnuje dvije banovine: Jajačku u porječju Vrbasa sa središtem u Jajcu i Srebreničku između donjeg toka rijeke Bosne i Drine, te Save i Majevice, sa sjedištem u Srebreniku. Time je stvoren trokut obrane protiv Turaka po kojem je Jajce u vrhu trokuta tih dvaju banovina s logistikom Senj – Počitelj – Jajce i Beograd - Srebrenica – Srebrenik do Jajca.18 Pobjeda kralja Matijaša kod Jajca nije se svidjela sultanu te on posla Mahmud pašu sa 40 000 ljudi, a i sam sultan krene prema Jajcu u srpnju 1464. god. Sultan je naredio da se na mjestu izlijevaju topovi kojima je mislio srušiti gradske zidine. Usprkos dugoj opsadi grada, a koja je potrajala oko mjesec dana, nije ga uspio zauzeti te se morao povući. Kako je već rečeno, uspostavljene su dvije banovine, ali ta nova uprava na jednome je bolovala jer je banska čast u to vrijeme brzo prelazila iz ruke u ruku, pa ban nije mogao dobro upoznati svoju banovinu. Da bi se uklonile te neprilike kralj proglasi 1471. god. kneza Nikolu Iločkog kraljem bosanskim, koji se trebao okruniti 1471. god. u Jajcu ali je to bilo odgođeno, a ni poslije se to krunjenje nije dogodilo. Matijaš je zadnjih godina svoga života sklopio petogodišnje primirje s Turcima, te se u veljači 1484. god. odrekao budućih pokušaja da osvoji Bosnu.19 Mađari su dograđivali Jajce od 1464. god. do 1528. god.20

Kralj Matijaš nije žalio sredstava da dobro organizira i naoruža banovinu, a pogotovo grad Jajce. Međutim, veliku važnost Jajca bolje su uvidjeli Rim, Dubrovnik i Venecija, nego Mađari koji su grad zapustili. Velika sreća za grad bila je ta što je novi kralj Vladislav II. Češki predao Jajačku banovinu knezu Franji Berislaviću, a njegovu bratu Ivanu Berislaviću predana je Srebrenička banovina. Oba su bana poticala iz ugledne plemićke porodice, a Franjo Berislavić je i svojim novcem pomagao gradu Jajcu. Također je bilo dogovoreno da redovite subsidije trebaju stizati od kralja, od Hrvatske i od zagrebačkog biskupa, kao pomoć gradu, međutim od toga nije bilo ništa. Razumljivo je sada samo po sebi da je banska čast u Jajcu postala samo teret za bana Franju Berislavića. U Jajcu se za banovanja Franje Berislavića ostalo značajno i to, što je 1494. god. uputio poslanika, kralju u Češku, da ga izvijesti o tome kako Turci o novoj navali na Jajce. Kralj je tada poslao poslanstvo u Carigrad da sklope desetogodišnje primirje, što se i dogodilo, ali su Turci već sljedeće, 1495. god., zauzeli značajnu utvrdu Komotin, koja se nalazila vrlo blizu Jajca. Ta je utvrda imala vrlo veliku uloga kao i sve ostale utvrde koje su se nalazile u blizini Jajca, a služile su njegovoj obrani.21 Jajački ban Berislavić započeo je ozbiljne pripreme, ukoliko bi došlo do napada, jer bi gubitak Jajca, prouzrokovalo velike posljedice za Ugarsku. Tadašnji Skender-paša Mihajlović, okupi u Sarajevu priličnu vojsku i krene prema Jajcu da ga pokori. Jajce se tada nalazilo u velikoj opasnosti pogotovo kada se Berislavić odrekao banske časti. Ali tada stiže velika pomoć od hrvatskog bana Ivana Korvina. Korvin je tada odnio veliku pobjedu, govori se naime da je tada na bojištu ostavljeno oko 4 000 mrtvih, dok je Korvin izgubio oko 1 000 ljudi.

Premda je bio imenovan jajačkim banom, Baltazar Baćan, nije htio primiti tu čast, jer je ona prouzrokovala toliko problema banu Franji Berislaviću. A između ostaloga nije htio izdvajati svoja vlastita sredstva za grad Jajce. Godine 1501. prijetila je Jajcu velika opasnost od Mustajbega, koji je pokušao steći veliku slavu te zauzeti Jajce. Na poticaj kralja, Jajcu je tada u pomoć došao i ban hrvatski Ivan Korvin, te odnio veliku pobjedu nad Turcima, a ubrzo nakon toga sklopljen je i mir 1503. god. Nikako se nije moglo naći nasljednika Franji Berislaviću. Konačno je odlučeno 1505. god., kralj je predao grad u ruke Đuri Kanižkome i Ivanu Bebeku, a tek 1507. god. na čelo Jajačke banovine stade Bartol Berislavić, ali već iduće godine on se odreče banske časti.

Ono što se može zaključiti sada, jest da je Jajce počelo gubiti svoju važnost. Nasljednici kralja Matijaša Korvina nisu mu davali veliku važnost. To se ubrzo i pokazalo kada su se Turci počeli spremati za rat, te 1515. god. počeli opsjedati Jajce. Tada je bilo naloženo hrvatskome banu Petru Berislaviću da priskoči u pomoć Jajcu. Bosanski paša Mustafa pretrpio je tada težak poraz.22

Od godine 1502. pa nadalje, Turci sve više stežu obruč oko grada Jajca. Prema izvještaju već se 1516. god. u rukama Turaka nalazila vrlo značajna utvrda Bočac. Ta se utvrda nalazila na lijevoj strani Vrbasa, na putu iz Jajca u Banja Luku. Sada se naime može vidjeti da je oko grada Jajca postojao niz utvrda koje su branile pristup gradu, kao već spomenuti Komotin, Bočac, a između ostalog tu se ubraja i utvrda Zvečaj. Nju je također sagradio vojvoda Hrvoje, Turci su ga zauzeli prvi put 1463. god., ali ga je kralj Matijaš Korvin vratio iste godine i uključio u Jajačku banovinu, a konačno su ga Turci zauzeli 1528. god.23 Također se ubraja u tu skupinu i grad Vinac ili Vijenac, na desnoj obali Vrbasa.

Bosanski namještenik Mustafa i srpski paša Balibeg digli su se na zajedničku vojnu 1519. god. Jajcu je tada zaprijetila velika pogibelj, Turci osvojiše grad Jezero kod Jajca te stanu opsjedati i Jajce. Ugarski sabor tada pošalje banu Petru Kegleviću 26 000 dukata pomoći. Njemu je uspjelo tada da spasi grad i da prisili Turke na povlačenje. Ali ponovo godine 1521. zaprijetiše Turci Jajcu pod vodstvom Husref-bega. Nisu mogli nanijeti veliku štetu Jajcu ali su zato poharali njegovu okolinu. Ponovno se Husref-beg dignuo protiv Jajca 1525. god. Njemu u pomoć tada dođe Sinan-paša mostarski i Balibeg smederevski. Usprkos silnoj vojsci i velikoj opreznosti kojom je ovo organizirano, bilo je bez uspjeha. Husref-begu se tada suprotstavio knez Krsto Frankopan i Petar Keglević, te su oni sredinom lipnja 1525. god. odnijeli veliku pobjedu nad Husref-begom.

Ubrzo nakon toga dogodila se i katastrofa na Mohačkom polju 1526. god. Može se reći da je njome bila odlučena i sudbina Jajca. Kralj Ferdinand povjeri grad Stjepanu Grbonogu i Kacianeru, te s njima uđe njemačka posada u Jajce. Čak se nisu mogli oduprijeti ni prvom naletu Turaka. Njemačka se posada tu zadržala samo deset dana, a onda je Kacianer ponudio kapitulaciju. On je s vojskom izašao iz tvrđave, a u nju uđoše kao novi gospodari Turci 1527. god. Tako je sva krv koja se kroz pola stoljeća prolijevala za Jajce, sva junačka djela koja su ga proslavila i velike muke i nevolje koje je Jajce pretrpjelo, sve je to sada osramotio Kacioner.24



Crkve u jajačkom kraju

Sakralna povijest Jajca seže u najstarija vremena. S Rimljanima stižu različita božanstva i kultovi, podižu se hramovi Jupiteru, Silvanu i posebno Mitri, a ovo posljednje božanstvo doneseno je s Istoka i u Jajcu je imalo dva hrama. Nešto poslije kršćanstvo na ovom području u potpunosti je zavladalo.

Kao prvo, značajna je Jajačka župa. Ona je zauzimali sjeverozapadni dio današnje središnje Bosne. Kršćanstvo se na ovom području javlja vrlo rano. Ovo je područje u razdoblje kasne antike spadalo pod bistuensku biskupiju. U 12. ili 13. st. podignuta je crkva svetog Klementa, u jajačkom prigradskom naselju. Otprilike u isto vrijeme nastala je i romanička crkva na mjestu kasnije, gotičke crkve, crkve sv. Marije. Već početkom 15. st. postoji u Jajcu franjevački samostan i crkva. Ali se ne zna točno kada je osnovana jajačka župa, jer je sačuvano vrlo malo izvora za to doba. Kada su Turci konačno zauzeli Jajačku banovinu, porušene su ili prenamijenjene gotovo sve crkve i samostani, te je prestala postojati jajačka katolička župa. Nakon propasti Bosanskog kraljevstva o jajačkoj župi nemamo spomena sve do 1623. god. Od tada pa nadalje nije prestala postojati niti je ukinuta.25

U Jajcu, zadnjoj prijestolnici Bosanskog kraljevstva, postojale su dvije franjevačke crkve: starija sv. Marije i mlađa sv. Katarine.26 Za crkvu sv. Marije ne zna se točno kada je podignuta, a ne zna se ni njezin utemeljitelj. Smatra se da je podignuta u romaničkom stilu u 12. ili 13. st., a da je dvadesetih godina 15. st obnovljena u gotičkom stilu. Franjevci dolaze u Bosnu u drugoj polovici 13. st., te su zatekli ovu romaničku crkvu, ne zna se točno kome je bila posvećena po su je franjevci namijenili Blaženoj Djevici Mariji. Toranj uz crkvu sv. Marije nazvan je toranj sv. Luke. Smatra se da je podignut oko polovice 15. st., a nazvan je tako što su se u njemu čuvale moći sv. Luke. O moćima sv. Luke piše i jedan izvor u nacionalnoj biblioteci u Parizu. Tu se opisuje kako su nakon smrti sv. Luke, relikvije putovale sve dok nisu završile u Smederevu. Tadašnji despot Lazar imao je četiri kćeri, a jedna mu se zvala Jelena, a kada je prešla na katoličku vjeru uzela je ime Mara (Marija), te se udala za Stjepana Tomaševića 1459. god. U miraz mu je tada donijela i moći sv. Luke, koje su prenesene u Jajce iz Smedereva. Nakon što su Turci navalili na Bosnu relikvije sv. Luke završile su u Veneciji, u crkvi sv. Nikole. Odatle su prenesene u San Giobbe i smještene u skupocjen lijes.27 Visina tornja prelazi preko 23 m. Pored crkve sv. Marije spominje se i crkva sv. Katarine na ”Katini”, dvorska Crkva Katarine Kraljice žene Stjepana Tomaša, od koje je i dobila ime. Nju je podigla kraljica Katarina prije 1458. god. Nakon 1528, god. Turci su na temeljima crkve sv. Katarine podigli hamam (javno kupatilo). Poslije je ono u velikom požaru izgorjelo pa je podignuta džamija na tome mjestu, a ne zna se točno što se s njom dogodilo.

Između Medvjed kule i zvonika sv. Luke nalazi se u stijeni ulaz u jednu podzemnu građevinu, koju su prozvali katakombama. Jajačke katakombe predstavljaju u stijeni uklesanu kriptu (grobnicu), navodno namijenjenu Hrvoju Vukčiću i njegovoj ženi Jeleni. Po nedovršenom Hrvojevu grbu na ulazu pretpostavlja se da su katakombe građene oko 1410. god.28

Od svih srednjovjekovnih crkava, katolicima nije uspjelo sačuvati mnogo njih. Između ostalog sačuvana je i mala crkva u Podmilačju kod Jajca. Crkva sv. Ivana Krstitelja ili crkva sv. Ive, u Podmilačju građena je u gotskom stilu vjerojatno početkom 14. st.29 Svakako ona spada među najstarije i najpoznatije crkve u Bosni. Nalazi se na desnoj obali Vrbasa oko 7 km udaljeno od Jajca. Pravo je čudo kako ja crkva preživjela sav turski zulum.

Vrlo veliku važnost imalo je spomenuto naselje Jezero. Premda se prvi put spominje tek 1447. god., sigurno je naselje i starije. Franjevci su početkom 15. st. podigli samostansku crkvu sv. Ante Padovanskog. Jezero je bilo dobro utvrđen grad, bilo je uključeno u Jajačku banovinu i često izloženo pljačkanju Turaka, sve dok ga u konačnici nisu i zauzeli 1519. god.30

U Jajcu i okolici bilo je još crkava, ali mnoge su od njih pale u zaborav. Mnoge kapelice po grobljima nestale su u požarima ratova i urbaniziranju naselja.



ZAKLJUČAK

Grad Jajce je kroz nešto više od sto dvadeset godina osnovan, dosegao svoj vrhunac te nakon toga pao pod tursku vlast. U vrijeme svoga utemeljitelja, Hrvoja Vukčića Hrvatinića, grad je zauzeo vrlo značajno mjesto u tadašnjem Bosanskom kraljevstvu. Poslije toga grad se i dalje nastavio razvijati, a može se reći da je svoj zenit dosegao onoga trenutka kada je postao prijestolnicom Bosanskog kraljevstva. Međutim tu čast grad Jajce imao je samo dvije godine, poslije toga nestaje srednjovjekovne bosanske države. Pola svoga vijeka, grad je živio gotovo u neprekidnom ratu s Turcima, te njihovom opsjedanju i pljačkanju. O Jajcu su glavu razbili mnogi turski velikaši. Turci su dobro uvidjeli veliku važnost koju je nosio grad Jajce. Bilo je potrebno zauzeti samo neka ključna mjesta u Bosni i time bi Bosansko kraljevstvo bilo srušeno. To su oni i učinili zauzevši 1463. god. kraljevski grad Bobovac, Jajce i Ključ, a većina gradova poslije toga se uglavnom predala. Ubrzo poslije toga događaja, a zahvaljujući ugarsko-hrvatskom kralju Matijašu Korvinu grad je ponovno oslobođen i vraćen u hrvatske ruke. Grad je postao glavno mjesto i središte obrane od navale od Turaka, te kao možda najvažnije, kao predziđe kršćanstva. Jajce je odolijevalo turskim navalama više od šezdeset godina. Ono je preživjelo pad Beograda, Osijeka, katastrofu Mohača i Budima, te konačno svoju tužnu povijest, kroz srednji vijek završava 1527. godine dolaskom pod tursku vlast. Time je Jajce izgubilo onu veličinu koju je nekada imalo.

by Goran Mijočević